Može anketa? Ok, evo što ćeš reći…

Fora stvar kod novinarstva je u tome što novinari imaju jednu kul moć oblikovanja ljudske svijesti. Što mislite kako su Kim Kardshian i Paris Hilton postali planetarno megapopularni? Svaka šuša može snimiti porno film, ali ove konkretne šuše su tabloidi odlučili izmusti i pretvoriti u hit priče. Svaka budala može pričati rasističke, opscene, odvratne stvari, ali ova konkretna budala je, ako niste znali, imala nekoliko puta veću medijsku pažnju nego svi ostali na tapetu skupa zajedno u zadnje vrijeme. Mediji. Oblikuju ljudsku svijest. Nije to nešto novo.

Tu svoju moć novinari, bolje reći njihovi urednici, zlorabe kad stignu i gdje god stignu. Ne svi, naravno,  i ne uvijek, ali mnogi i česti. Urednik smisli temu, na primjer “studenti novinarstva se boje svoje budućnosti” i pošalje novinarku na zadatak da pronađe studente koji se boje svoje budućnosti. Tko zna, možda je to bila i njena samostalna ideja. Zacrtala si je mišljenje da su današnji studenti zabrinuti i želi izvjestiti o tome. Problem ovdje leži u tome što se priča slaže isključivo sa te strane, studenata koji su jadni, pesimistični i želi se stvoriti jedna pesimistična slika novinarske struke. Što se onda dogodi kad novinarka HRT-a dođe na Fakultet političkih  znanosti u Zagrebu tražeći preplašene studente i ne nađe ih? Upravo to se dogodilo mojim kolegama i meni, dok smo ispijali čaj i razgovarali o psećim tortama i hrenovkama. HRT-ova novinarka nas je dobila pred kameru za Dnevnik i zatražila nas naše mišljenje o našoj poslovnoj budućnosti. Tu je gdje je žena zasrala – umjesto da nas traži za iskreno mišljenje, ona nam je doslovce – doslovce – tražila da kažemo onaj odgovor koji ona traži. Ona je došla naći zabrinute novinare i pobogu pronaći će ih, pa makar ih morala sama stvoriti!

Pitanje je glasilo “Da li se bojite za svoju budućnost s obzirom da je na burzi toliko mnogo nezaposlenih novinara?”. Nakon toga, zamolila je kolegu – “-Možeš li reći nešto u stilu da se bojiš jer nemaš iskustva?”. Naravno da on to nije htio reći zbog toga jer se s time ne slaže – on već godinama radi kao novinar na ovu ili na onu stranu, skuplja kontakte, poznaje ljude i spreman je za struku onog dana kad diplomira. Novinarka je kiselo pogledala svog snimatelja i upitala kolegicu isto pitanje. Odgovor je bio jednak – ona se ne boji svoje budućnosti jer fotografira i ima dovoljnog iskustva u tom polju. Na kraju je pitala mene. Moj je odgovor bio sličan: Ne bojim se zbog toga jer Fakultet nudi mnogo prakse za vrijeme svog studiranja i dok diplomiram imat ću dovoljno iskustva da mogu bez nekog problema naći posao. Konkurencija je velika, istina, ali snaći ćemo se. Novinarka me je zamolila da ponovvim zadnji dio zasebno – konkurencija je velika, ali snaći ćemo se. Da li je njena namjera bila da izreže samo taj dio izjave i izvuče van konteksta ne znam, ali s obzirom da nam je i ranije stavljala riječi u usta, nemam previše povjerenja u njeno poštenje u radu.

Poanta ovog posta je (osim činjenice da HRT očigledno radi nepošteno i uzima samo ono što mu pomaže prikazati sliku koju oni žele) jest da ne treba spremno vjerovati svemu što vidite i čujete. Trebalo bi promotriti sve iz različitih kuteva. Pokušavam biti optimistična i vjerovati da stvari za mene i moje kolege neće biti takve. Da li se treba predati takvim zahtjevima i učiniti bilo što samo da bi dobio vijest vani? Smatram da ne. Možda sam naivna, ali ja dalje vjerujem da novinarstvo mora biti pošteno, ali prije svega istinito. Novinarski svijet zna biti gadan, ali evo, ja vam poručujem da nas ima još koji vjerujemo u bolje sutra i nastojimo svojim primjerom pokazati da ne mora biti tako.

 

Advertisements

One Comment

Add yours →

  1. Dubravka Starovic November 7, 2016 — 12:04 am

    Imam dojam da je danas. Novinarstvo svedeno na ulizivanje sefovima,prvo se stvori tema a onda razlog …..Istina je da je mene svojevremeno vrlo odbilo od svega kada sam po preporuci zvala jednog dosta poznatog naseg novinara,necu mu ime pominjati sa molbom da se nadjemo i da malo radim u njegovoj emisiji,na sta me on prekinuo I pitao sta sam zavrsila.Rekla sam *-pa FPZ,novinarstvo,na sta mi je on rekao da mu takvi ne trebaju ,”jer ne znate nista ,trebaju mi ekonomisti ,pravnici,…..” Cak sam se pokusala nasaliti da nije bash da nista ne znam…na sta me otkantao da trosim njegovo vrijeme…..Hanna drzim fige tebi I kolegama ,a ja jos uvijek se nadam da cu se natjerati I napisati bar dio onoga sta primjecujem ,sta me muci …..a da to nije lik idjelo npr.Ave Karabatic….ah….dream on,dream on

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: