Božićni duh: Hrvatska pošta

N.B. Ova priča nije moje osobno iskustvo, a ja je prepričavam onako kako je meni prenešena – stoga točnost svake riječi ovog teksta nije zajamčena, ali priča kao takva jeste istinita a ja osobno za nju jamčim. Neću spominjati imena djelatnika niti o kojoj se pošti u gradu Zagrebu radi a ostala imena biti će u aliasu, zbog želje osobe koja je očigledno bolja osoba od većine pa ne želi ugroziti radno mjesto drugih ljudi. 

Srijeda je, nešto malo manje od dva tjedna je ostalo do Božića. Zagreb je upravo nedavno proglašen najboljom adventskom lokacijom u Europi. Cijeli grad sjaji pod božićnim svjetlima. Ukrasi su na svakom balkonu, ulicama i izlozima. Čim uđeš u neki veći robni centar čuješ božićne pjesme kako trešte sa zvučnika. Pšenice su posijane, adventski vijenci su na vratima – sve je spremno za dolazak malog Isuseka u ljudska srca. No, u jednoj poslovnici Hrvatske pošte negdje u toj velebnoj metropoli jednoj djetnici očito za takve stvari nema mjesta. Ljudska empatija, čista dobra volja, obzir prema drugom živom biću – Božić, Uskrs, ili srijeda, tu očito ne postoji.

Preselimo se, dakle, u našu poštu. Krcato je. Na desetke ljudi je tu, a samo dvije djelatnice koje su a) premalo plaćene za svoj posao, b) pod pritiskom su od nadređenih prodati što više ugovora o EVO televiziji i c)opeglanog su duha zbog tisuća i tisuća različitih ljudi s kojima treba razgovarati. Ljudi su živčani, red sporo ide, čeka se po sat vremena. Među njima se nalazila jedna gospođa koja je morala ispuniti dvije uplatnice. S obzirom da je red ogroman a ona ga nije htjela zadržavati tako da ispunjava uplatnice dok je gospođa na šalteru poslužuje, htjela ih je uzeti odmah tako da ih ispunjava dok čeka. Djelatnice joj uplatnice nisu htjele dati, zbog toga jer moraju napraviti i izdati joj račun, a to nisu htjele raditi dok poslužuju druge mušterije. So far, so fair. Gospođa koja čeka u redu je to prihvatila i nastavila strpljivo čekati. U međuvremenu, Joško je došao na red. Trebao je nešto obaviti za firmu i nakon sat vremena čekanja, konačno je stigao na red. Nakon što je obavio svoj posao, zamolio je djelatnice da mu prodaju dvije uplatnice koje koštaju 10 lipa svaka, tako da ih gospođa koja ima još desetak ljudi ispred sebe može ispuniti dok čeka. Želite li čuti koji je odgovor djelatnice pošte bio?

 

“Ako ste vi stajali u redu da bi dobili svoje, neka i ona čeka dok ne dođe na red”.

Ovo su bile točne riječi koje je djelatnica Hrvatske pošte izgovorila svojoj mušteriji. Odbila joj je prodati proizvod zbog toga što namjerno nije htjela dopustiti svojem klijentu da učini dobru stvar za osobu pored sebe. Nastranu pitanje da li je ona uopće smjela odbiti prodati nešto osobi koja to traži, ovdje se radi o pukoj zlobi jedne osobe koja namjerno nije htjela učiniti nešto dobro za nekog drugoga. S obzirom da joj je Joško točno rekao zašto mu uplatnice trebaju, reakcija zaposlenice pošte je bilo zlodjelo sa predumišljajem, sve zbog inaćenja.

Spominjem božićni duh samo zato jer iz nekog blesavog razloga najviše humanitarizma vidimo upravo za vrijeme Božića. No, nebitno je radi li se o Božiću, Usksu, Bajramu ili Danu antifašističke borbe, u ovom slučaju radi se samo o najprimarnijoj ljudskoj obzirnosti prema onome drugome. Kao kad kažeš osobi “Nazdravlje” nakon što kihne ili joj pridržiš vrata kad ulazite u zgradu. Ništa ne košta, a puno znači. Gospođu koja je vodila šalter ništa nije koštalo da proda dvije uplatnice osobi koja je ionako bila usluživana, i uostalom ne bi trebala preispitivati odluke osobe koja želi nešto kupiti od nje (*cough* ljekarnici koji prodaju kontracepcijske pilule *cough* ) no ona je svejedno odlučila to ne napraviti.

Možda je djelatnica jednostavno bila preopterećena gužvom taj dan, mogli biste odvratiti. Možda je jednostavno imala užasan dan i nije joj se dalo zafrkavati sa ljudima oko sebe. Možda joj se nešto užasno ružno dogodilo i bila je toliko izmučena s time da nije znala kako pravilno reagirati. Možda je ona u potpunosti u pravu. Zašto bi osoba morala dobivati stvari preko reda? Pa red postoji s razlogom! Čemu ga remetiti? Onda bi svaka osoba mogla tražiti da “samo” preda kovertu na slanje, da “samo” ostavi paket. Na to bih vam ja odvratila da vjerojatno imate pravo. Ali, ovdje se radi o situaciji u kojoj je osoba pristala ostati u redu i čekati i u kojoj je druga osoba odlučila pomoći joj na način koji neće naškoditi apsolutno nikome, a djelatnica je svejedno namjerno odlučila ne omogućiti joj takvu pomoć. Za mene, a nadam se i za ljude koji ovo čitaju, ovakvo ponašanje je apsolutno neprihvatljivo.

Naravno, ovaj tekst ne služi samo da ukaže na odvratno ponašanje nekih ljudi nego je upućen direktno Hrvatskoj pošti. Namjerno nisam htjela spominjati o kojoj se poslovnici pošte radi zbog toga jer me je osoba koja je pričala priču namjerno zatražila zbog očuvanja posla ovog odvratnog izgovora za ljudsko biće, no Pošta bi trebala još jednom proći kroz osnovnu obuku svojih zaposlenika i upozoriti ih da, kad mušterija zatraži prodaju proizvoda koju ima na usluzi, taj proizvod proda, no questions asked. Također, mogli bi i platiti nekakav tečaj osnovnog bon-tona i ljudske ljubaznosti, ali to je već previše jer s takvim se stvarima treba roditi ili ih barem kroz život naučiti ali izgleda da je to nešto što očito nemaju svi.

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: